glava prva: knjiga

ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 11
GLAVA
PRVA:
KNJIGA
Grad Ho-Ši-Min u ljetno doba. Vlada po svim mjerilima nesnosna sparina. Ne treba posebno isticati kako
Artemis Fowl ne bi pristao na takvu neugodnost da se
na kocki nije našlo nešto iznimno važno. Važno za
njegov plan.
Artemisu sunce nije pristajalo. Loše je izgledao pod sunčevom
svjetlošću. Dugi sati koje je provodio u zatvorenom prostoru, pred
monitorom, oduzeli su rumenilo njegovoj koži. Bio je blijed poput
vampira, a danje je svjetlo u njemu izazivalo gotovo vampirsku razdražljivost.
“Nadam se, Butlere, da ovo putovanje nije bilo uzalud”, reče
tihim, odsječnim glasom. “Posebno nakon Kaira.”
To je bio diskretan prijekor. U Egipat su otputovali zbog informacije Butlerova doušnika.
“Ne, gospodine. Ovaj put sam siguran. Nguyen je pouzdan čovjek.”
“Hmm”, sumnjičavo promrmlja Artemis.
Prolaznici bi bili zaprepašteni da su mogli čuti kako se krupni
Euroazijac dječaku obraća s gospodine, unatoč tome što smo već zakoračili u treće tisućljeće. No ništa u ovom odnosu nije bilo uobičajeno, niti su oni bili obični turisti.
Dvojac je sjedio na terasi kavane u ulici Dong Khai i promatrao
kako lokalni tinejdžeri na mopedima kruže trgom.
Nguyen je kasnio, a jadni komadić sjene koju je bacao suncobran dodatno je kvario Artemisovo raspoloženje. Pesimizam je za
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
12
Page 12
Eoin Colfer
Artemisa bio svakodnevna pojava, no ovaj put je ispod mrzovolje
titrala i iskrica nade. Bi li ovo putovanje doista moglo uroditi plodom? Hoće li pronaći Knjigu? Možda je očekivao previše.
Stolu užurbano priđe konobar.
“Još čaja, gospodo?” upita, mahnito naklanjajući glavu.
Artemis uzdahne. “Poštedite me glumatanja i sjednite.”
Konobar se automatski okrene prema Butleru, kao jedinoj odrasloj osobi za stolom.
“Ali gospodine, pa ja sam konobar.”
Artemis lagano kucne po stolu, da privuče muškarčevu pozornost.
“Nosite rukom izrađene mokasinke, svilenu košulju i tri zlatna
pečatnjaka. Vaš engleski odaje da ste se školovali u Oxfordu, a vaši
nokti imaju blag sjaj, kao da ste nedavno bili na manikiranju. Vi
niste konobar, nego osoba s kojom trebamo stupiti u vezu, Nguyen
Xuan. Ovom patetičnom krinkom poslužili ste se da diskretno
provjerite jesmo li naoružani.”
Nguyenova ramena klonuše. “Istina. Nevjerojatno.”
“Ne bih rekao. Otrcana pregača nije jamstvo da je netko konobar.”
Nguyen sjede i natoči malo čaja od metvice u sićušnu porculansku šalicu.
“Dopustite da vas upoznam sa stupnjem naše naoružanosti”,
nastavi Artemis. “Ja ne nosim oružje. Ali zato Butler, moj… ah…
batler, u futroli ispod pazuha ima pištolj marke Sig Sauer, u čizmama dva dvosjekla noža za gađanje, u rukavu džepni revolver kratke
cijevi, u satu jednu garotu, i po različitim džepovima, tri dimne granate. Još nešto, Butleru?”
“Gumenu palicu, gospodine.”
“Ah da. U košulji ima dobru staru gumenu palicu ispunjenu željezom.”
Dok ju je prinosio usnama, Nguyenova se šalica tresla.
“Nemojte se uzrujavati, gospodine Xuan”, nasmiješi se Artemis.
“Ta oružja nisu namijenjena vama.”
Nguyen nije djelovao umireno.
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 13
ARTEMIS FOWL
13
“Ne”, nastavi Artemis. “Butler vas može ubiti na sto različitih
načina a da pritom uopće ne posegne za svojim arsenalom. Doduše, jedan način bio bi sasvim dovoljan.”
Nguyen je sad već bio posve prestravljen. Artemis je i inače tako
djelovao na ljude. Bljedunjavi adolescent služio se autoritetom i riječima moćne odrasle osobe. Nguyenu je ime Fowl bilo poznato otprije – kome u međunarodnom podzemlju nije? – ali očekivao je da
će poslovati s Artemisom Starijim, ne s ovim dječakom. Ako se tog
ispijenog stvora uopće moglo nazvati “dječakom”. A tek taj div Butler. Bilo je očito da bi te mamutske ruke mogle čovjeku slomiti kralježnicu kao da je grančica. Nguyenu se sve više činilo da nikakav
novac nije bio vrijedan čak i jedne dodatne minute u tom čudnovatom društvu.
“Prijeđimo na posao”, reče Artemis, stavljajući na stol minijaturni kasetofon. “Javili ste se na naš oglas objavljen na Internetu.”
Nguyen kimne, uz usrdnu molitvu za točnost svoje informacije.
“Da, gospodine… gospodine Fowl. To što tražite… znam gdje je.”
“Doista? I ja bih vam trebao vjerovati na riječ? Možda me vodite ravno u zasjedu. Moja obitelj nije bez neprijatelja.”
Butler munjevitim pokretom ščepa komarca koji je letio kraj uha
njegova poslodavca.
“Ne, ne”, odvrati Nguyen, posežući za novčanikom. “Evo, pogledajte.”
Artemis je proučavao polaroid. Snagom volje prisilio je srce da
sporije kuca. Snimka je djelovala obećavajuće, no danas se uz pomoć osobnog računala i skenera moglo krivotvoriti što god vam srce
poželi. Na slici se vidjela ruka koja iz guste sjene poseže za nečim.
Pjegava, zelenkasta ruka.
“Hmm”, promrmlja on. “Pojasnite.”
“Ta žena. Ona je vidarica, živi blizu ulice Tu Do. Radi u zamjenu za rižino vino. Uvijek je pijana.”
Artemis kimne glavom. Opijanje je imalo smisla. To je bio jedan
od rijetkih podataka koji se dosljedno ponavljao u njegovim istraživanjima. Ustao je, izravnavajući nabore svoje bijele majice s ovratnikom.
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
14
Page 14
Eoin Colfer
“U redu. Vodite nas, gospodine Nguyen.”
Nguyen obriše znoj s usukanog brka.
“Samo informacija. Takav je bio dogovor. Ne želim da me pogodi ikakav urok.”
Butler doušnika vješto zgrabi za zatiljak.
“Žalim, gospodine Nguyen, ali prošlo je vrijeme kad ste imali izbora.”
Dok je Vijetnamac prosvjedovao, Butler ga je usmjerio prema
iznajmljenom džipu. Ulice Ho-Ši-Mina, ili Sajgona, kako su ga još
uvijek nazivali njegovi stanovnici, bile su ravne, pa je takvo vozilo
bilo posve nepotrebno, no Artemis je volio u najvećoj mogućoj
mjeri biti izoliran od civila.
Džip je gmizao bolno sporim tempom, koji je rastuće iščekivanje u Artemisovim prsima činilo još nepodnošljivijim. Više se nije
mogao suzdržavati. Jesu li se napokon približili kraju potrage?
Nakon šest lažnih uzbuna na tri kontinenta, hoće li ta vinom omamljena vidarica biti njihovo podzemno blago ispod duge? Artemis se
zamalo nasmijao. Blago ispod duge. Gle, pa on se našalio. To se
nije događalo svaki dan.
Mopedi su se razdvajali ispred njih kao ribe u golemom jatu. Činilo se kao da mnoštvu ljudi nema kraja. Čak su i pokrajnje uličice
bile krcate uličnim trgovinama i preprodavačima. Kuhari su ubacivali riblje glave u vokove ispunjene šištećim uljem, a ulični derani vijugali su između prolaznika vrebajući na nezaštićene dragocjenosti.
Drugi su sjedili u hladu, iscrpljujući palce neprestanim igranjem na
Gameboy konzolicama.
Nguyenova košulja bila je natopljena znojem. Nije ga mučila
sparina, na nju je bio naviknut. Mučila ga je čitava ova prokleta situacija. Trebao se sjetiti da nije zdravo miješati magiju i zločin.
Tiho si je obećao da će, izvuče li se iz ovoga živ, promijeniti način
života. Neće više odgovarati na sumnjive oglase s Interneta i svakako više neće poslovati sa sinovima europskih šefova podzemlja.
Džip dalje nije mogao. Pokrajnje uličice naposljetku postadoše
preuske za vozilo na četiri kotača. Artemis se obrati Nguyenu. “Čini
se da ćemo morati produžiti pješice, gospodine Nguyen. Ako želite
pobjeći, samo izvolite, ali svakako računajte na oštru i smrtonosnu
bol među lopaticama.”
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 15
ARTEMIS FOWL
15
Nguyen hitro pogleda u Butlerove oči. Bile su tamnoplave, gotovo crne boje. U njima nije bilo milosti. “Ne brinite”, reče. “Neću
pobjeći.”
Iziđoše iz automobila. Njihovo kretanje niz zaparenu uličicu pratilo je tisuću sumnjičavih pogleda. Jedan nesretni džepar pokušao
je ukrasti Butlerovu lisnicu. Tjelohranitelj mu je slomio prste a da
ga pritom nije ni pogledao. Nakon toga su imali nesmetan put.
Uličica se suzila u puteljak pun tragova kotača. Odvodne i kanalizacijske cijevi svoj su sadržaj izbacivale ravno na blatnu površinu
puteljka. Na prostirkama od rižina papira šćućureno su sjedili bogalji i prosjaci, kao na otočićima. Nitko na ovom puteljku nije ništa imao, izuzmemo li troje ljudi.
“Pa?” upita Artemis. “Gdje je?”
Nguyen nervozno upre prstom prema crnom trokutu ispod zahrđalih požarnih stepenica.
“Tamo je. Ispod stepenica. Nikad ne izlazi. Čak i rižino vino nabavlja preko posrednika. Mogu li sad ići?”
Artemis ga nije udostojao odgovora. Umjesto toga zaputio se
prema zaklonu ispod stepenica, pažljivo hodajući između lokvica na
puteljku. U sjeni se naziralo prikriveno kretanje.
“Butleru, možete li mi dodati naočale?”
Butler s pojasa skine naočale za gledanje u mraku i položi ih u
Artemisovu ispruženu ruku. Motor žarišnog uređaja na naočalama
zazuji, prilagođavajući se razini svjetlosti.
Artemis je stavio naočale i sve je poprimilo otrovno zelenu boju.
Duboko udahnuvši, zagledao se u nemirne sjenke. Nešto je čučalo
na prostirci od rafije, nelagodno se meškoljeći pod gotovo nepostojećim svjetlom. Artemis izoštri fokus. Prilika je bila malena, abnormalno malena, i ogrnuta prljavom maramom. Iz blata oko nje virili
su napola ukopani, prazni vinski vrčevi. Iz tkanine je virila jedna
podlaktica. Činilo se da je zelene boje. Doduše, u ovom trenutku
sve je bilo zelene boje.
“Gospođo,” reče on, “nešto bih vam ponudio.”
Glava prilike pospano se klatila.
“Vina”, reče ona promuklim glasom. Glas joj je podsjećao na
grebanje noktiju po školskoj ploči. “Vina, Englez.”
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 16
Eoin Colfer
16
Artemis se nasmiješi. Dar za jezike, averzija na svjetlo. Dva pogotka.
“Zapravo sam Irac. Dakle, zanima li vas ponuda?”
Vidarica prepredeno priprijeti prstom. “Prvo vino. Onda razgovor.”
“Butler?”
Tjelohranitelj posegne u džep i izvuče bočicu najfinijeg irskog
viskija. Artemis preuzme bočicu, izazovno je držeći izvan sjene.
Jedva je stigao skinuti naočale kad je iz tmine izletjela ruka sličnija kandžama i dograbila viski. Pjegava, zelenkasta ruka. Nije bilo nikakve dvojbe.
Artemis suspregne pobjednički osmijeh.
“Butler, platite našem prijatelju. Puni iznos. Zapamtite, gospodine Nguyen, ovo ostaje između nas. Ne biste htjeli da se Butler
vrati po vas, zar ne?”
“Ne, ne, gospodine Fowl. Usne su mi zapečaćene.”
“I bolje im je. Ili će ih Butler trajno zapečatiti.”
Nguyen je poskakivao niz uličicu, tako sretan što je živ da se čak
nije potrudio izbrojiti snop američkih novčanica. To nije bilo nimalo
nalik na njega. U svakom slučaju, novac je bio na broju. Svih dvadeset tisuća dolara. Sasvim pristojna svota za pola sata posla.
Artemis se opet obrati vidarici.
“Dakle, gospođo, vi imate nešto što ja želim.”
Vidarica jezikom uhvati kap alkohola u kutu usnica.
“Da, Irac. Glavobolja. Pokvaren zub. Ja izliječim.”
Artemis opet na nos stavi naočale za gledanje u mraku i čučne
da bude na istoj razini s njom.
“Gospođo, ja sam savršeno zdrav, izuzmemo li laganu alergiju
na grinje, a mislim da mi tu ne možete pomoći čak ni vi. Ne. Ja želim da mi date vašu Knjigu.”
Vještica se ukoči. Svijetle oči zacakliše se ispod marame.
“Knjiga?” oprezno će ona. “Ne znam ja ništa o knjigama. Ja sam
vidarica. Hoćeš knjigu, idi u knjižnicu.”
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 17
ARTEMIS FOWL
17
Artemis teatralno uzdahne, da pokaže kako je strpljiv. “Niste vi
vidarica. Vi ste krilata vila, p’shog, vilenica, ka-dalun. Ovisno o
tome koji vam je jezik draži. A ja želim vašu Knjigu.”
Tijekom jednog dugog trenutka, biće je šutjelo, te potom zbacilo
maramu s čela. U zelenkastom sjaju naočala za gledanje u mraku,
crte njezina lica Artemisu su se učinile poput maske za maškare.
Vilin nos bio je dug i zakrivljen, oči joj bijahu uske i zlataste boje.
Imala je šiljaste uši, a zbog ovisnosti o alkoholu, koža joj se izobličila kao da je od plastelina.
“Ako znaš za Knjigu, čovječe,” progovori ona polako, pokušavajući se oduprijeti otupljujućem učinku viskija, “onda znaš i za magiju koju nosim u šaci. Dovoljno je da pucnem prstima i umrijet
ćeš!”
Artemis slegne ramenima. “Sumnjam. Pogledajte se. Praktički
ste mrtvi. Rižino vino vam je otupilo osjetila. Spali ste na liječenje
bradavica. Jadno. Ja vas mogu spasiti, u zamjenu za Knjigu.”
“Što će naša Knjiga ljudskom biću?”
“To vas se ne tiče. Jedino što vi trebate znati su vaše opcije.”
Šiljate viline uši zatitraše. Opcije?
“Prvo, vi nam odbijete dati Knjigu i mi odemo kući, ostavljajući
vas da istrunete na ovom smetlištu.”
“Da”, odvrati vila. “Biram to.”
“No, no. Ne budite tako nestrpljivi. Odemo li bez Knjige, umrijet ćete u roku od jednog dana.”
“Dana! Dana!” Vidarica se nasmije. “Nadživjet ću te za čitavo
stoljeće. Čak i vile zarobljene u ljudskom carstvu mogu živjeti stoljećima.”
“Ne ako su progutale tri decilitra svete vodice”, reče Artemis,
kuckajući po ispražnjenoj boci viskija.
Vila problijedi i potom zavrišti, jezivim i prodornim zvukom naricanja. “Sveta vodica! Ubio si me, čovječe.”
“Točno”, prizna Artemis. “Za koju minutu trebao bi se pojaviti
osjećaj žarenja.”
Vila oprezno opipa trbuh. “A druga opcija?”
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
18
Page 18
Eoin Colfer
“Sad me slušate, je li? Pa dobro. Opcija broj dva. Prepustit ćete
mi vašu Knjigu na samo trideset minuta. A potom ću vam vratiti
vašu magijsku moć.”
Vili se od iznenađenja objesi vilica. “Vratit ćeš mi moju magijsku moć? Nemoguće.”
“O, kako da ne. Imam kod sebe dvije ampule. U jednoj se nalazi
izvorska voda iz vilinskog vrela šezdeset metara ispod prstena Tare
u Irskoj, što je vjerojatno najmagičnije mjesto na Zemlji. Ona će
poništiti djelovanje svete vodice.”
“A druga?”
“Druga je mala injekcija ljudske magije. Virus koji se hrani alkoholom, pomiješan s reagensom rasta. On će iz vašeg tijela istjerati svaku kap rižina vina, uklonit će vašu ovisnost, dapače ojačati
vašu bolesnu jetru. Neće vam biti ugodno, ali za dvadeset četiri sata
zujat ćete uokolo kao da vam je opet tisuću godina.”
Vila lizne usnice. Šansa da se vrati vilinskom rodu? Primamljivo.
“Odakle da znam da ti mogu vjerovati, čovječe? Već si me jednom nadmudrio.”
“Primjedba je na mjestu. Evo što predlažem. Izvorsku vodu dat
ću vam na riječ. Nakon što pregledam knjigu, dobit ćete lijek. Uzmite ili ostavite.”
Vila je razmišljala. Trbuhom joj je već kružila bol. Ispruži zapešće.
“Uzimam.”
“To sam i mislio. Butlere?”
Golemi sluga odmota futrolu sa zatvaranjem na čičak. Unutra su
bile injekcija i dvije ampule. Napunio je injekciju tekućinom iz prozirne ampule i uštrcao je u vilinu vlažnu ruku. Vila se prvo ukočila,
a zatim je klonula.
“Moćna magija”, šapne.
“Jest. Ali ne onako moćna kao što će biti vaša magija nakon
moje druge injekcije. A sad, Knjiga.”
Vila posegne u nabore prljave halje. Činilo se kao da traži cijelu vječnost. Artemis nije disao. To je bilo to. Obitelj Fowl uskoro
će opet imati nekadašnju moć. Nastat će novo carstvo, a na čelu će
mu biti Artemis Fowl Drugi.
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 19
ARTEMIS FOWL
19
Vilinska žena izvuče stisnutu šaku.
“Ionako ti neće biti od koristi. Napisana je na starom jeziku.”
Artemis je samo kimnuo. Nije bio siguran bi li uopće bio u stanju progovoriti.
Vila raširi čvornate prste. Na dlanu je ležala majušna zlatna knjiga, ne veća od kutije šibica.
“Evo, čovječe. Trideset vaših minuta. Ne više od toga.”
Butler je sićušnu knjigu preuzeo s najdubljim poštovanjem. Tjelohranitelj je uključio kompaktnu digitalnu kameru i počeo fotografirati stranicu po stranicu Knjige. Bile su tanke poput gaze. Postupak je potrajao nekoliko minuta. Kad je završio, u čipu kamere
bila je pohranjena čitava Knjiga. Artemis nije volio riskirati gubitak
prikupljenih podataka. Zaštitna oprema na aerodromima često bi
izbrisala važne diskete. Zato je svom pomoćniku naložio da dokument prebaci u njegov mobilni telefon, odakle ga je elektronskom
poštom poslao u dvorac obitelji Fowl u Dublinu. Prije no što je isteklo trideset minuta, dokument koji je sadržavao svaki simbol u
Vilinskoj knjizi bio je na sigurnom, u glavnom računalu obitelji
Fowl.
Artemis vrati sićušnu knjigu njezinoj vlasnici.
“Bilo mi je drago raditi s vama.”
Vila se s mukom osovi na koljena. “A druga otopina, čovječe?”
Artemis se nasmiješi. “Ah, da, doza za obnavljanje moći. Pa
dobro, obećao sam.”
“Da. Čovjek obećao.”
“U redu. No prije nego što vam dam injekciju, moram vas upozoriti da čišćenje organizma neće biti ugodno. Nećete ama baš nimalo uživati u njemu.”
Vila rukom pokaže na bijedu i prljavštinu oko sebe. “A misliš da
u ovome uživam? Želim opet letjeti.”
Butler napuni injekciju tekućinom iz druge ampule. Ovu je uštrcao ravno u vratnu arteriju.
Vila se smjesta srušila na prostirku. Cijelo joj se tijelo žestoko
treslo.
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 20
Eoin Colfer
20
“Vrijeme je za polazak”, pripomene Artemis. “Nagađam da stogodišnja zaliha alkohola koja na sve moguće načine napušta tijelo
nije privlačan prizor.”
Butlerovi već stoljećima služe obitelji Fowl. Uvijek je bilo tako.
Štoviše, nekoliko uglednih jezikoznanaca smatra da odatle potječe
riječ “batler”. Prvi zapis o tom neobičnom aranžmanu spominje
Virgila Butlera, koji je tijekom jednog od prvih velikih normanskih
križarskih pohoda bio unajmljen da bude sluga, tjelohranitelj i
kuhar lorda Huga de Fólea.
U dobi od deset godina, djecu obitelji Butler šalju u privatni centar za obuku u Izraelu, gdje ih uče posebnim vještinama potrebnima
za brigu o najnovijem potomku dinastije Fowl. Te vještine uključuju
vrhunsko kulinarsko umijeće, streljaštvo, posebno prilagođenu mješavinu raznih borilačkih vještina, urgentnu medicinu i informatičku
tehnologiju. Ako nakon završetka njihove obuke ne postoji nijedan
Fowl kojem je potrebna zaštita, Butlerovi su na visokoj cijeni kao
tjelohranitelji za razne osobe kraljevskog podrijetla, obično u Monaku ili Saudijskoj Arabiji.
Kad se Fowl i Butler jednom spoje, zajedno ostaju cijeli život. To
je zahtjevan i usamljenički posao, no pruža i mnoge blagodati, pod
uvjetom da je čovjek živ i može uživati u njima. U slučaju smrti, Butlerova obitelj prima milijunsku naknadu i mjesečnu mirovinu.
Sadašnji Butler čuvao je mladog Artemisa Fowla od samog trenutka njegova rođenja, prije dvanaest godina. Iako su se obojica
pridržavala starinskih pravila ponašanja, bili su mnogo više od gospodara i sluge. Artemis je bio najbliže prijatelju što je Butler ikada
imao, a Butler je za Artemisa bio najbliže ocu, s tim da je ovaj otac
morao slušati zapovijedi.
Butler nije ništa rekao dok se nisu smjestili u avion koji ih je trebao odvesti od Bangkoka do aerodroma Heathrow u Londonu, no
zatim je morao upitati.
“Artemise?”
Artemis podigne pogled s ekrana svojeg prijenosnog računala
PowerBook. Već se bacio na prevođenje.
“Da?”
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 21
ARTEMIS FOWL
21
“Ona vila. Zašto naprosto nismo zadržali Knjigu i ostavili je da
umre?”
“Leš je dokaz, Butleru. Ovako vilinski rod nema razloga da išta
posumnja.”
“Ali vila?”
“Čisto sumnjam da će ikome priznati kako je pokazala Knjigu
ljudskim bićima. Osim toga, u drugu injekciju sam umiješao malo
sredstva za gubitak pamćenja. Kad se napokon probudi, posljednji
tjedan bit će joj kao u izmaglici.”
Butler je odobravajući kimnuo glavom. To je gospodar Artemis,
uvijek dva koraka ispred ostalih. Ljudi su za njega govorili da jabuka ne pada daleko od stabla. Griješili su. Gospodar Artemis bio je
sasvim novo, dotad neviđeno stablo.
Sad kad su mu dvojbe bile uklonjene, Butler se opet posvetio
primjerku časopisa Guns and Ammo1, ostavljajući svog poslodavca
da na miru raspliće tajne svemira.
1
Guns and Ammo (Pištolji i municija) naziv je američkog časopisa posvećenog vatrenom oružju.
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 22
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 23
GLAVA
DRUGA:
PRIJEVOD
Do sada ste sigurno već shvatili koliko je daleko Artemis Fowl bio pripravan otići kako bi postigao svoj
cilj. Ali što je zapravo bio njegov cilj? Kakav je to
nevjerojatni plan zahtijevao ucjenu alkoholizirane
vile? Odgovor glasi – zlato.
Artemisova potraga počela je prije dvije godine, kada ga je prvi
put zainteresiralo surfanje po Internetu. Nije mu trebalo dugo da
dođe do ezoteričnih stranica o otmicama izvanzemaljaca, letećim
tanjurima i natprirodnim pojavama. I, što je najvažnije, o postojanju vilinskog roda.
Probijajući se kroz materijale čija se količina brojila u gigabajtima, Artemis je otkrio da se vilinska bića spominju u stotinama izvora u gotovo svakoj zemlji svijeta. Svaka civilizacija ima svoj naziv za
vilinski rod, no nema nikakve sumnje da se svi oni odnose na pripadnike iste skrivene porodice. Neke su priče govorile o Knjizi koju posjeduje svako vilinsko biće. Ta svojevrsna vilinska Biblija navodno je
sadržavala povijest njihove vrste te naputke prema kojima su vodili
svoje dugotrajne živote. Knjiga je, dakako, bila napisana na gnomskom, to jest, vilinskim pismom, pa je ljudima bila beskorisna.
Artemis bijaše uvjeren kako je prijevod Knjige, uz pomoć suvremene tehnologije, svakako moguć. A nakon uspješnog prijevoda
mogla je uslijediti i uspješna eksploatacija čitave nove grupe živih
bića.
Artemisovo geslo bilo je: Upoznaj svoga neprijatelja. Zato se predano posvetio izučavanju vilinskog roda sve dok nije prikupio golemu bazu podataka o njihovim osobinama. No to mu nije bilo do-
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
24
Page 24
Eoin Colfer
voljno. Nastavak je zahtijevao da na Internetu objavi oglas: Poslovni čovjek iz Irske nudi izdašnu nagradu u američkim dolarima svakome tko mu omogući susret s vilom, krilatim vilenjakom, zlatonoscem ili domaćim. Većina je dojava bila lažna, ali posjet
Ho-Ši-Minu se isplatio.
Artemis je bio možda jedina osoba na svijetu koja je mogla potpuno iskoristiti ovaj najnoviji ulov. U njemu se još uvijek živa djetinja vjera u magiju spojila s odraslom odlučnošću da tu magiju iskoristi za vlastite ciljeve. Ako je postojao itko sposoban vilinskim
bićima preoteti dio njihova magičnog zlata, bio je to Artemis Fowl
Drugi.
Već je svanulo kada su stigli na posjed Fowlovih. Artemis je
jedva čekao da otvori Knjigu na svom računalu, no odlučio je da će
najprije posjetiti majku.
Sve od nestanka svoga supruga, Angeline Fowl bila je prikovana
za krevet. Slabi živci, rekli su liječnici. Jedina pomoć bili su mirovanje i pilule za spavanje. Tu su dijagnozu postavili prije gotovo godinu dana.
U dnu stepenica sjedila je Butlerova mlađa sestra, Juliet, bijesno sijevajući pogledom. Čak ni svjetlucava maskara nije uspijevala
ublažiti izraz na njezinu licu. Artemis je jednom već vidio taj pogled, koju sekundu prije nego što je suplexom oborila osobito drskog
dostavljača pizze. Koliko je Artemis uspio shvatiti, suplex je bio hrvački zahvat. Čudna opsesija za jednu tinejdžericu – iako možda ne
i za pripadnicu obitelji Butler.
“Problemi, Juliet?”
Juliet se brzo uspravi. “Sama sam kriva, Artemise. Izgleda da
sam ostavila otvoren prorez među zastorima. Gospođa Fowl nije
mogla zaspati.”
“Hmm”, promrmlja Artemis, polako se uspinjući stubama od
hrastovine.
Brinulo ga je majčino stanje. Prošlo je mnogo vremena otkako je
posljednji put vidjela svjetlo dana. S druge strane, ako se čudesno
oporavi i dovoljno ojača da može izaći iz spavaonice, Artemisovoj
fantastičnoj slobodi doći će kraj. Morat će se vratiti u školu i reći
zbogom organiziranju zločinačkih pothvata.
Lagano je pokucao na polukružna dvokrilna vrata.
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 25
ARTEMIS FOWL
25
“Mama? Jesi li budna?”
Nešto s treskom udari drugu stranu vrata. Zvučalo je skupo.
“Naravno da sam budna! Kako da zaspim uz ovako zasljepljujuće svjetlo?”
Artemis se hrabro otputi u sobu. Četiri stupa starinske postelje
u tami su ostavljala dojam sjenovitih kula, a kroz prorez u baršunastim zastorima probijao se blijedi tračak svjetla.
Angeline Fowl šćućureno je sjedila na krevetu. Njezini blijedi
udovi srebrnasto su svjetlucali u mraku.
“Artemise, dušo, gdje si bio?”
Artemis uzdahne. Prepoznala ga je. To je bio dobar znak.
“Na školskom izletu, mama. Skijanje u Austriji.”
“Ah, skijanje”, zapjevuši Angeline. “Baš mi nedostaje. Možda
odemo kad ti se otac vrati.”
Artemis osjeti stezanje u grlu. Sasvim netipično za njega.
“Da. Možda kad se otac vrati.”
“Dušo, molim te, navuci te nesretne zastore. Svjetlost je upravo
nesnosna.”
“Naravno, mama.”
Artemis je pažljivo koračao kroz sobu, pazeći na niske škrinje s
odjećom, razbacane svuda po podu. Naposljetku mu se prsti obaviše oko baršunastih zavjesa. Na trenutak je bio u iskušenju da ih širom rastvori, ali zatim uzdahne i zatvori prorez.
“Hvala ti, dušo. Usput, stvarno se moramo riješiti one služavke.
Potpuno je beskorisna.”
Artemis nije ništa komentirao. Juliet je već tri godine bila marljiva i odana članica kućanstva obitelji Fowl. Ovo je bilo pravo vrijeme da iskoristi majčinu zaboravljivost.
“Mama, posve si u pravu. To i planiram već neko vrijeme. Butler ima sestru koja bi, vjerujem, bila idealna za taj posao. Mislim da
sam ti je već spominjao. Juliet?”
Angeline se namršti. “Juliet? Da, ime mi zvuči poznato. Ma, sve
je bolje od ove sadašnje glupače. Kad može početi?”
“Odmah. Reći ću Butleru da ode u kolibu po nju.”
“Dobar si ti dečko, Artemise. Daj zagrli mamu.”
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
26
Page 26
Eoin Colfer
Artemis zakorači u sjenovite nabore majčine haljine. Mirisala je
na parfem, kao latice u vodi, ali ruke su joj bile hladne i nejake.
“O, dušo moja”, šapne ona, a Artemisu se naježiše dlačice na
zatiljku. “Stalno čujem zvukove. Noću. Gmižu uz jastuke i ulaze mi
u uši.”
Artemis opet osjeti stezanje u grlu.
“Mama, možda bismo trebali rastvoriti zastore.”
“Ne”, zajeca njegova majka, puštajući ga iz zagrljaja. “Ne. Onda
ću ih i vidjeti.”
“Molim te, mama.”
Uzalud je govorio. Angeline više nije bilo. Otpuzala je u udaljeni kut kreveta, potežući pokrivač do brade.
“Pošalji mi novu djevojku.”
“Da, mama.”
“Pošalji je s kriškama krastavca i vodom.”
“Da, mama.”
Angeline ga je odmjeravala lukavim pogledom. “I prestani me
zvati mama. Ne znam tko si ti, ali sigurno nisi moj mali Arty.”
Artemis zatrepće da otjera nekoliko buntovnih suza. “Naravno.
Oprosti, ma… Oprosti.”
“Hmm. Ne dolazi više ovamo, ili ću reći mužu da te sredi. On je
jako važan čovjek, da znaš.”
“U redu, gospođo Fowl. Više me nećete vidjeti.”
“Bolje za tebe.” Angeline se iznenada ukoči. “Čuješ li ih?”
Artemis odmahne glavom. “Ne. Ne čujem nikakve…”
“Dolaze po mene. Posvuda su.”
Angelina zaroni pod zaklon pokrivača. Spuštajući se niz mramorno stubište, Artemis je i dalje čuo njezine prestravljene jecaje.
Knjiga se pokazala tvrđim orahom nego što je očekivao. Činilo
se gotovo kao da mu aktivno pruža otpor. Kojim god da se programom služio, računalo je nailazilo na zid.
Artemis je isprintao sve stranice i objesio ih po zidovima svoje
radne sobe. Katkad je bilo korisno staviti stvari na papir. Nikad
prije nije vidio takvo pismo, ali istodobno mu je djelovalo neobič-
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 27
ARTEMIS FOWL
27
no poznato. Tekst, koji je očito bio mješavina slikovnog i pojmovnog pisma, vijugao je stranicom bez vidljive logike.
Programu su nedostajali kriteriji, neka polazišna točka na koju
bi mogao nadograditi nove podatke. Izdvojio je sve znakove i usporedio ih s engleskim, kineskim, grčkim, arapskim i ćiriličnim tekstovima, čak i s ogamskim pismom. Ništa.
Kad ga je Juliet prekinula donijevši sendviče, ozlojeđeni Artemis potjerao ju je van i prešao na simbole. Najčešći piktogram prikazivao je malu mušku figuru. Bar mu se činilo da je muška – njegovo poznavanje vilinske anatomije bilo je prilično oskudno pa je
bilo lako moguće da je zapravo riječ o ženi. Tu se nečeg dosjetio.
Otvorio je direktorij s drevnim jezicima u prevoditeljskom programu Power Translator i odabrao egipatski.
Napokon. Pogodak. Muški simbol nevjerojatno je nalikovao na
prikaz boga Anubisa u hijeroglifima iz unutarnje komore Tutankamonove grobnice. To se slagalo s podacima koje je ranije pronašao.
Prve zapisane ljudske priče govorile su o vilama, iz čega je slijedilo
da je vilinska civilizacija bila starija od ljudske. Egipćani su, po
svemu sudeći, jednostavno preuzeli već postojeće pismo i prilagodili ga svojim potrebama.
Bilo je tu i drugih sličnosti, ali znakovi su bili taman toliko različiti da ih računalo nije moglo povezati. Morat će to izvesti ručno.
Svaku će gnomsku figuru uvećati, isprintati i potom usporediti s hijeroglifima.
Artemis osjeti kako mu u prsima sve odjekuje od ushićenosti uspjehom. Gotovo svaki vilinski piktogram ili slovo imalo je pandan
u egipatskom pismu. Većina je bila univerzalna, poput sunca ili
ptica, ali neki su očito imali natprirodni smisao pa je njihova značenja morao prilagođivati. Na primjer, bilo bi besmisleno Anubisa
u vilinskom pismu tumačiti kao boga s pasjom glavom, pa mu je Artemis dao značenje vilinskog kralja.
Artemis je do ponoći sve nove podatke uspješno unio u svoj Macintosh. Još je samo trebao pritisnuti tipku “dekodiraj”, što je i učinio. Rezultat je bio dugi, zamršeni niz nerazumljivih besmislica.
Normalno dijete odavno bi diglo ruke od problema. Prosječna
odrasla osoba vjerojatno bi zbog nemoći izudarala tipkovnicu. Ali
ne Artemis. Ova je knjiga bila ispit na kojem nije kanio pasti.
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
28
Page 28
Eoin Colfer
Slova su bila točna, u to je bio siguran. Ali smjer čitanja bio je pogrešan. Pokušavajući trljanjem istjerati san iz očiju, Artemis se opet
ljutito zagledao u stranice. Svaki odsječak bio je obrubljen punom
crtom. Možda su tako označavali odlomke ili poglavlja, no očito ih se
nije čitalo na uobičajen način, slijeva nadesno ili od vrha prema dnu.
Artemis poče iskušavati različite pristupe. Najprije je pokušao s
arapskim načinom, zdesna nalijevo. Zatim s kineskim stupcima.
Nije bilo uspjeha. Potom je primijetio da sve stranice imaju jedno
zajedničko obilježje – središnji dio. Ostali piktogrami bili su poredani oko tog centralnog područja. Dakle, možda se polazna točka
nalazila u sredini. Ali kamo dalje? Artemis je pregledavao stranice
tražeći još kakav zajednički element. Pronašao ga je nakon nekoliko minuta. Na svakoj stranici u kutu jednog odlomka nalazio se
mali vršak koplja. Što ako je to strelica? Pokazatelj smjera? Idi
ovim putem? Znači, teoretski bi mogao početi od sredine te potom,
prateći strelicu, čitati u spiralama.
Računalni program nije predviđao takvu mogućnost, pa je Artemis morao improvizirati. Uz pomoć skalpela za papir i ravnala, izrezao je prvu stranicu Knjige i poredao simbole po tradicionalnom
smjeru zapadnih jezika – slijeva nadesno, u paralelnim redovima.
Zatim je ponovno skenirao stranicu i učitao je u modificirani prevodilački program za egipatski jezik.
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 29
ARTEMIS FOWL
29
Računalo je brujalo i zujalo, pretvarajući sve podatke u binarni
kod. Nekoliko je puta zastalo i zatražilo potvrdu nekog znaka ili simbola. Što je stroj više usvajao novi jezik, to je rjeđe tražio potvrdu.
Naposljetku na ekranu bljesnuše tri riječi: Dokument je kon vertiran.
Prstima koji su podrhtavali od iscrpljenosti i uzbuđenja, Artemis
je pritisnuo ‘Printaj’. Iz laserskog pisača LaserWriter izašla je jedna
stranica, ovaj put na engleskom jeziku. U tekstu je doduše bilo grešaka, trebalo je izvršiti razne sitne prepravke, ali bio je savršeno čitljiv, i što još važnije, savršeno razumljiv.
Posve svjestan činjenice da je vjerojatno prvo ljudsko biće u nekoliko tisuća godina koje je uspjelo dešifrirati te magične riječi, Artemis upali stolnu svjetiljku i poče čitati.
Knjiga vilinskoga roda.
Koja sadrži upute za našu magiju
i pravila po kojima živimo
Uvijek me sa sobom nosi, i dobro me pazi.
Poučit ću te biljoznanstvu i magijskoj snazi.
Sa silama tajnim povezujem te ja
Zaboraviš li na me, nestat će i magija.
Deset puta deset zapovijedi ima.
Svaku tajnu one otkrivaju svima.
I lijek i kletvu i alkemiju
Naučit ćeš ti uz pomoć moju.
Al’ vilo, dobro upamti ovu uputu.
Ja nisam za one što pužu u blatu.
Zauvijek proklet svatko će biti
Tko tajne im moje odluči otkriti.
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
30
Page 30
Eoin Colfer
Artemis je osjećao kako mu u ušima udara krv. Sad ih ima. Bit
će mu kao mravi pod nogama. Tehnologijom će razgolititi svaku
njihovu tajnu. Najednom ga obuze iscrpljenost i on klone natrag na
stolicu. Čekalo ga je još mnogo posla. Za početak, trebalo je prevesti još četrdeset tri stranice.
Pritisnuo je tipku interfona koji ga je povezivao sa zvučnicima
postavljenima svuda po kući. “Butleru. Idi po Juliet i dođite gore.
Imam ovdje neke slagalice koje treba sastaviti.”
Na ovom mjestu bi čitatelju možda koristilo da sazna ponešto o
povijesti obitelji Fowl.
Fowlovi su bili istinski legendarni zločinci. Generacijama su vodili okršaje s one strane zakona, dok naposljetku nisu zgrnuli dovoljno bogatstva za privid zakonitosti. Naravno, čim se to dogodilo,
shvatili su da im zakonitost nije nimalo privlačna pa su se gotovo
odmah vratili u okrilje zločina.
Obiteljsko bogatstvo ugrozio je Artemis Prvi, otac osobe kojom
se bavi naš izvještaj. Nakon raspada komunističke Rusije, Artemis
Stariji odlučio je golem dio bogatstva Fowlovih uložiti u uspostavljanje novih brodskih linija prema toj nepreglednoj zemlji. Novim
potrošačima, zaključio je on, trebat će nova potrošna roba. Ruska
mafija nije se pretjerano obradovala zapadnjaku koji se pokušao
ubaciti na njihovo tržište pa su mu odlučili poslati malu poruku. Poruka je stigla u vidu ukradene rakete tipa Stinger i pogodila brod
Fowl Star dok je plovio pokraj Murmanska. Na brodu su se nalazili
Artemis Stariji i Butlerov ujak s 250.000 konzervi kole. Eksplozija
je bila impresivna.
Ne može se, dakako, reći da je Fowlove nakon toga pogodila teška neimaština – daleko od toga. Ali više nisu bili milijarderi. Artemis Drugi zarekao se da će to ispraviti. Vratit će obiteljsku riznicu
u prvobitno stanje. I to na svoj osebujan način.
Sad kad je Knjiga bila prevedena, Artemis je napokon mogao započeti s ozbiljnim pripremama za ostvarenje svog plana. Već je
znao što mu je krajnji cilj, samo je još morao smisliti kako da ga
postigne.
ARTEMIS.QXD
06.12.01 15:21
Page 31
ARTEMIS FOWL
31
Cilj njegove operacije bilo je, naravno, zlato. Zgrtanje zlata. Činilo se da vilinski rod taj dragocjeni metal voli gotovo jednako koliko i ljudi. Svako je vilinsko biće imalo vlastitu zalihu, ali ne zadugo, ako se pitalo Artemisa. Kad on obavi svoje, najmanje jedan
vilenjak svijetom će lutati praznih džepova.
Nakon osamnaest sati neprekinutog sna i laganog kontinentalnog doručka, Artemis se popeo u radnu sobu koju je naslijedio od
oca. Soba je djelovala prilično tradicionalno – tamna hrastovina i
police za knjige koje su se protezale od poda do stropa – izuzme li
se to što ju je Artemis do vrha ispunio najnovijom informatičkom
tehnologijom. Iz različitih kutova sobe dopiralo je zujanje čitavog
niza umreženih Macintosh računala. Jedan je bio spojen na web
stranicu CNN-a i kroz DAT projektor projicirao uvećane prizore
tekućih zbivanja na zid.
U sobi je zatekao Butlera, koji je već radio na ostalim računalima.
“Ugasi sve osim Knjige. Za ovo mi treba mir.”
Sluga se iznenađeno trgne. Na CNN-ov website bili su neprekidno spojeni već gotovo godinu dana. Artemis je bio uvjeren kako će
vijest da je njegov otac spašen stići upravo iz tog izvora. Zapovijed
za gašenje značila je da počinje prihvaćati stvarnost.
“Sve?”
Artemis kratko pogleda prema zidu. “Da”, reče naposljetku.
“Sve.”
Butler si je dopustio da jednom, samo jednom, blago dotakne
rame svog poslodavca, a potom se opet vratio poslu. Artemis zapucketa zglobovima prstiju. Vrijeme je da se posveti svojoj specijalnosti
– kovanju podmuklih planova.